Linijski sistem
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1d/Staff240.svg/240px-Staff240.svg.png)
Svaki ton koji čujemo može da se zabeleži posebnim muzičkim znacima koji se zovu note.
Linijski (ili notni) sistem (fr. portée, engl. staff, stave, ital. pentagramma, nem. Notensystem, Notenlinien))[1] služi kao osnova za beleženje nota.
Kratki istorijat
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/23/4_lines_music_XIV_century.jpg/250px-4_lines_music_XIV_century.jpg)
Linije su u muzici u upotrebi još od 10. veka. Pomoću njih se određivala visina neuma. Prvo se upotrebljavala jedna do dve linije, a zatim je čuveni srednjevekovni muzički teoretičar Gvido iz Areca (995 - 1050) postavio osnove notnom sistemu odredivši da se neume pišu na 4 linije. Na njihovom početku je upisivao ključeve, tako da je pozicija notne glave označavala visinu tona (vidi sliku desno).
= Prednosti današnjeg linijskog sistema =
Današnji linijski sistem je mnogo savršeniji od nekadašnjeg jer daje mogućnost (koju nekadašnji nije davao) tačnog zapisa:
- visine tonova,
- trajanja tona,
- intervalskih razmaka između tonova.
Napomena. | Što se tiče načina izvođenja, muzičari iznad linijskog sistema upisuju oznake za interpretaciju. |
Osnovne karakteristike linijskog sistema
- Linijski sistem se sastoji od 5 horizontalnih paralelnih linija i 4 praznine. Linije linijskog sistema broje se odozdo-naviše. U njega može da se ubeleži ukupno 11 različitih osnovnih nota:
- Da bi se prostorno ograničen linijski sistem proširio, iznad i ispod njega dodaju se pomoćne linije - pomoćnice. Obično ne više od 4-5 naviše i 3 naniže, jer se prelazi u drugi ključ:
- Pomoćne linije su u neku ruku ostatak nekadašnjeg mnogolinijskog sistema kojeg je preuredio Gvido iz Areca u 11. veku.
Elementi linijskog sistema
1. Ključ
Na početak linijskog sistema stavlja se znak koji se zove kluč (fr. i en. clef)[1][3] na osnovu kojeg se određuje ime note i njena oktava. Današnja muzička notacija poznaje više vrsta ključeva. Ovde ćemo prikazati one koji su najviše u upotrebi:
a) G-ključ (violinski ključ)
![]() | beleži se od druge linije i daje ime noti g¹ (sol u prvoj oktavi). Violinski ključ najviše koriste: violina; flauta, oboa, klarinet, saksofon, harmonika, truba; desna ruka klavira i harfe; deo udaraljki. U linijski sistem beleže se tonovi iz prve i delom iz druge oktave, dok se ostali tonovi iz druge, trće, četvrte i pete oktave beleže pomoćnicama iznad linijskog sistema. |
![]() | beleži se od četvrte linije i daje ime noti f (fa u maloj oktavi). Bas ključ najviše koriste: violončelo, kontrabas; horna, trombon, bas klarinet, fagot; harmonika (basovi), leva ruka klavira i harfe. Tonove subkontra i kontra oktave beležimo pomoćnicama ispod linijskog sistema. |
c) C-ključevi (vokalni ključevi)
C-ključevi se zovu i vokalni ključevi jer su pogodni za beleženje pevačkih glasova. Svi oni daju ime noti c¹ (do u prvoj oktavi). Najčešće su u upotrebi altovski i tenorski ključ.
- Altovski ključ
![]() | beleži se na trećoj liniji i daje ime noti c¹ (do u prvoj oktavi) na trećoj liniji. Altovski ključ koristi viola. |
- Tenorski ključ
![]() | beleži se na četvrtoj liniji i daje ime noti c¹ (do u prvoj oktavi) na četvrtoj liniji. Tenorski ključ koristi violinčelo, fagot i trombon za visoke note da bi se izbeglo pisanje mnogo pomoćnih linija. |
Pogledajmo kako se jedna ista nota c¹ (do u prvoj oktavi) beleži u pomenuta tri ključa:
2. Predznaci
Predznaci se pišu:
![]() | iza notnog ključa i važe stalno za sve istoimene note u kompoziciji. Oni predstavljaju tonalitet kompozicije. |
![]() | predznaci se nalaze i ispred note na istoj liniji ili praznini i odnose se samo na istoimene note u tom taktu. |
3. Taktovi
![]() | Takt je najmanji metrički određen deo kompozicije koji se nalazi između dve taktice. |
![]() | U muzici postoje mnoge vrste taktova. Oni se beleže na početku linijskog sistema, iza ključa i eventualnih predznaka koji određuju tonalitet i to razlomkom, bez razlomačke crte. |
4. Note
![]() | Nota je znak za beleženje tonova u linijski sistem. |
5. Zagrade, spojnice (akolade)
![]() | ![]() | ![]() | Više linijskih sistema na početku partiture može se zagraditi zagradom, tj. spojiti spojnicom ili akoladom (fr. accolade, engl. brace, bracket, accolade, ital. graffa, nem. Akkolade, Klammer).[1] Zagrade mogu biti uglaste [ ] ili savijene { } (tzv. vitičaste). |
U praksi ovako izgledaju partiture za 2 i 3 linijska sistema sa zagradom:
- Uglasta i vitičaste spojnice u partituri za duvački orkestar i timpane:
Vidi još
- Pomoćne linije
- Notne skraćenice
- Predznaci
- Abrevijature
Reference
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Commons-logo.svg/15px-Commons-logo.svg.png)
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
- ↑ Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet I
- ↑ Radivoj Lazić - Vlastimir Peričić, Osnovi teorije muzike
- p
- r
- u
- Abrevijature
- Agogika
- Akcent
- Artikulacija
- Disonanca
- Fraza i fraziranje
- Improvizacija
- Interpretacija
- Intonacija
- Kompozicija
- Konsonanca
- Korepeticija
- Linijski sistem
- Metronom i metronomske oznake
- Muziciranje
- Muzikalnost
- Nota
- Opus
- Orkestracija
- Publika
- Rečenica
- Repeticija
- Sinkopa
- Stepen
- Stupanj
- Takt
- Točka
- Ton
- Tonalitet
- Tonski sistem
- Transpozicija
- Muzičar
- Svirač
- Izvođač
- Interpretator
- Solist
- Umjetnik
- Reproduktivni umjetnik
- Osnovna muzička škola
- Srednja muzička škola
- Muzička akademija