Mladen Kauzlarić
Mladen Kauzlarić (Gospić, 10. siječnja 1896. – Zagreb, 6. rujna 1971.), hrvatski arhitekt.
1906. u Zagrebu pohađa I. realnu gimnaziju. Nakon što prekida školovanje u gimnaziji 1911. upisuje se u Građevnu stručnu školu pri tadašnjoj Obrtnoj školi. Nakon završene Građevne škole zbog rata ne može nastaviti školovanje te se zapošljava od 1917. do 1921. u građevnom poduzeću „Payer i Riszner“, gdje kao građevni tehničar vodi nadzor nad gradnjama. Godine 1921. na preporuku Jurja Denzlera zapošljava se u atelijeru arhitekta Huge Ehrlicha. U Ehrlichovom atelijeru radi do 1931. U to vrijeme ostvariti će i uspješnu suradnju s arhitektima Jurajom Denzlerom i Stjepanom Gombošem. Istovremeno Kauzlarić se 1926. upisuje na Arhitektonski odjel Drage Iblera pri Likovnoj akademiji. Godine 1927. polaže stručni ispit i dobiva titulu ovlaštenog graditelja a po svršetku Iblerovog tečaja stekao je i zvanje akademskog arhitekta. Godine 1940. zapošljava se na tadašnjem Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Arhivirano 2007-06-13 na Wayback Machine-u u Zagrebu. Mladen Kauzlarić umire u Zagrebu 6. rujna 1971. godine u sedamdeset i šestoj godini živora.
Nakon 2. svjetskog rata Mladen Kauzlarić imenovan je na Tehničkom fakultetu za predstojnika Kabineta za prostorno i tehničko crtanje (1946.- 1948.) a potom za predstojnika Kabineta za projektiranje zgrada i interieura (1948. – 1952.). U isto vrijeme član je stručnog savjeta Arhitektonskog projektnog zavoda, a od 1950. dopisni je član JAZU- Odjela za likovnu umjetnost i muziku. Godine 1955. doktorirao je a od 1958. u nekoliko je navrata predstojnik Zavoda za projektiranje društvenih građevina. Redovnim članom Odjela za likovne umjetnosti JAZU imenovan je 1962. Godine 1965. dodjeljena mu je nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“, a godinu poslije odlazi u mirovinu.
Opus
U svom opusu Mladen Kauzlarić realizirao je čitav niz ostvarenja od kojih nekoliko zauzima antologijsko mjesto hrvatske moderne arhitekture. Među najznačajnijim su:
- Vila Spitzer, Novakova 15, Zagreb (1931. – 1932.)
- Vila Hirtzler- Schwartz, Josipovac16, Zagreb (1933. – 1935.)
- Vila Pučar, Novakova 24, Zagreb (1935. – 1936.)
- Vila Lukač, Goljak 5, Zagreb (1935. – 1936.)
- Vila Heinrich, Borošina 7, Zagreb (1936. – 1937.)
- Vila Kaufer, Borošina 9, Zagreb (1936. – 1937.)
- Vila Ladany, Nazorova 42a, Zagreb (1936. – 1937.)
- Vila Pick, Novakova 12, Zagreb (1936. – 1937.)
- Vila Schön, Pantovčak 74, Zagreb (1937.)
- Vila Kopista, Babonićeva 25, Zagreb (1937. – 1938.)
Literatura
- Tomislav Premerl: "Hrvatska moderna arhitektura između dva rata, nova tradicija" (NZMH, Zagreb, 1990.),
- Hela Vukadin Doronjga: "24 sata heroja Mladen Kauzlarić, ukus međunarodnog Zagreba" (katalog izložbe, MGZ, Zagreb, 2003.).
- p
- r
- u
Godišnja nagrada | |
---|---|
1965. Neven Šegvić • 1966. Josip Uhlik i Bernardo Bernardi • 1970. Ante Rožić • 1971. Boris Krstulović • 1972. Grozdan Knežević • 1973. Dinko Kovačić i Mihajlo Zorić • 1974. Ivan Filipčić i Borislav Šerbetić • 1975. Ante Vulin • 1976. Zdenko Kolacio i Igor Emili • 1977. Ante Marinović-Uzelac i Jerko Rošind • 1978. Dražen Janković, Zrinka Supek-Andrijević i Josip Hitil • 1979. Boris Magaš • 1980. Milan Mitevski • 1982. Radovan Tajder i Mladen Anšel • 1983. Branko Kincl • 1984. Marina Dropulić i Duško Dropulić • 1985. Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić i Davor Mance • 1986. Ivan Juras i Emil Špirić • 1987. Dražen Juračić • 1988. Ines Filipović • 1989. Velimir Neidhardt • 1990. Andrija Mutnjaković • 1991. Nikola Bašić • 1992. Nenad Fabijanić • 1994. Nikola Bašić • 1995. Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić i Davor Mance • 1996. Hildegard Auf-Franić i Tonči Žarnić • 1997. Ante Kuzmanić i Eugen Širola • 1998. Branko Silađin • 1999. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović i Silvije Novak) • 2000. Miroslav Genc • 2001. Vinko Penezić i Krešimir Rogina • 2002. Lenko Pleština • 2003. Iva Letilović i Morana Vlahović • 2004. Studio Capsula (Ivana Ergić, Vanja Ilić, Vesna Milutin) • 2005. Saša Randić i Idis Turato • 2006. Goran Rako • 2007. STUDIO UP (Lea Pelivan i Toma Plejić) • 2008. Marijan Hržić • 2009. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović i Silvije Novak) • 2010. Nikola Bašić • 2011. Nenad Fabijanić • 2012. Neno Kezić i Emil Šverko • 2013. Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan • 2014. Emil Špirić, Vedran Pedišić, Erick Velasco Farrera i Juan Jose Nunez Andrade • 2015. Vanja Ilić i biro Radionica arhitekture • 2016. Vjera Bakić i Matthias Kulstrunk |
Životno djelo | |
---|---|
1965. Mladen Kauzlarić • 1966. Juraj Denzler • 1967. Stjepan Planić • 1968. Alfred Albini • 1969. Josip Seissel • 1970. Stjepan Gomboš i Lavoslav Horvat • 1971. Antun Tunč Ulrich • 1972. Drago Galić • 1973. Marijan Haberle • 1974. Vlado Antolić • 1975. Lovro Perković • 1976. Slavko Löwy • 1977. Zvonimir Vrkljan • 1978. Božidar Rašica • 1979. Franjo Bahovec • 1980. Stanko Fabris • 1981. Božidar Tušek • 1982. Andre Mohorovičić • 1983. Zdenko Kolacio • 1984. Ivan Vitić • 1985. Neven Šegvić • 1986. Dragan Boltar • 1987. Aleksandar Dragomanović • 1988. Miroslav Begović • 1989. Zdravko Bregovac • 1990. Zdenko Sila • 1991. Boris Magaš • 1992. Vjenceslav Richter • 1993. Grozdan Knežević • 1994. Ivo Radić • 1995. Zoja Dumenagić • 1996. Bruno Milić • 1997. Sena Sekulić-Gvozdanović • 1998. Ivo Geršić • 1999. Jerko Marasović i Tomislav Marasović • 2000. Silvana Seissel • 2001. Julije De Luca • 2002. Ante Marinović-Uzelac • 2003. Andrija Mutnjaković • 2004. Slavko Jelinek • 2005. Mirko Maretić • 2006. Ante Rožić • 2007. Ante Vulin • 2008. Nikola Filipović • 2009. Boris Krstulović • 2010. Dinko Kovačić • 2011. Radovan Miščević • 2012. Hildegard Auf-Franić • 2013. Radovan Delalle • 2014. Ivan Crnković • 2015. Josip Uhlik • 2016. Branko Kincl |