Om (jedinica)

Om (označava se grčkim slovom omega Ω {\displaystyle \Omega } ) je međunarodna mjerna jedinica za električni otpor. Često se koriste i višekratnici k Ω {\displaystyle \Omega } (kiloom - 1000 oma) i M Ω {\displaystyle \Omega } (megaom - milion oma).

Om je dobio ime po Georgu Simonu Ohmu, njemačkom fizičaru koji je otkrio vezu između napona i jačine struje, izraženu u Ohmovom zakonu, koji matematički glasi:

R = U I {\displaystyle R={\dfrac {\mbox{U}}{\mbox{I}}}}

Definicija

Om je izvedena jedinica. Definira se kao vrijednost otpora na kojem pri protjecanju struje od jedan amper nastaje pad napona od jedan volt (volt po amperu).[1]

Ω = V A = m 2 ⋅ kg s 3 ⋅ A 2 {\displaystyle \Omega ={\dfrac {\mbox{V}}{\mbox{A}}}={\dfrac {{\mbox{m}}^{2}\cdot {\mbox{kg}}}{{\mbox{s}}^{3}\cdot {\mbox{A}}^{2}}}}

Omski otpor R direktno je srazmjeran dužini l {\displaystyle {\mathit {l}}} i obrnuto srazmjeran presjeku vodiča A. ρ je specifični otpor koji je karakterističan za svaki materijal ponaosob.

R = ρ l A {\displaystyle R=\rho {\frac {l}{A}}}
  1. ↑ Enciklopedija LZMK, članak "om" (pristupljeno 16. prosinca 2013.)