Orhan Pamuk

Orhan Pamuk
Biografske informacije
Rođenje7. 6. 1952. (1952-06-07) (dob: 71)
Istanbul, Turska
Nacionalnostturska
Obrazovanje
Zanimanjeromanopisac
Opus
1974 –
Književni pravacPostmoderna književnost
Znamenita djela
  • Tiha kuća
  • Bijeli zamak
  • Crna knjiga
  • Zovem se Crvena
  • Snijeg
  • Muzej nevinosti
Nagrade
Inspiracija
Od
  • Thomas Mann, Jorge Luis Borges, Marcel Proust, William Faulkner, Albert Camus, Lav Tolstoj, Fjodor Dostojevski, Oğuz Atay, Walter Benjamin, Italo Calvino
Potpis
Web-stranica
http://www.orhanpamuk.net/

Orhan Pamuk (Istanbul, 1952) je jedan od najpoznatijih turskih pisaca, scenarist, akademik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2006. godine. Njegov je rad stekao široku popularnost i van granica zemlje gde su njegove knjige prevedene na šezdeset i tri jezika i prodane u preko 13 miliona primeraka.

Njegovi najpoznatiji naslovi su Tiha kuća, Beli zamak, Crna knjiga, Novi život, Moje ime je crvena, Sneg, Muzej nevinosti, Stranac u mojoj glavi i Žena crvene kose. Profesor je humanističkih kolegija o veštini pisanja i komparativnoj književnosti na Univerzitetu Columbia, a od 2018. i član Američkog filozofskog društva.

Orhan Pamuk rođen je u Istanbulu u porodici sa čerkeškim korenima. Prvi je turski dobitnik Nobelove nagrade u istoriji, a primio je i brojne druge književne nagrade. Pre dodele Nobelove nagrade roman Moje ime je crvena stekla je međunarodnu pažnju i osvojila francusku nagradu Prix du Meilleur Livre Étranger 2002. godine, italijansku Premio Grinzane Cavour 2002. godine i International Dublin Literary Award 2003. godine.

Evropski parlament pisaca nastao je kao rezultat zajedničkog predloga Orhana Pamuka i portugalskog pisca Joséa Saramaga. Pamukova spremnost da piše knjige o spornim istorijskim i političkim događajima dovela ga je u opasnost od cenzure u vlastitoj domovini. Godine 2005. ultranacionalistički advokat tužio ga je zbog izjave vezane za Armenski genocid u Osmanskom Carstvu.

Biografija

Orhan Pamuk je rođen je 7. juna 1952. u Istanbulu.

Pamuk je tesno povezan s postmodernom književnošću. Jedan je od najpoznatijih turskih pisaca, čije dela su prevedena na već više od trideset jezika. 12. oktobra 2006. je dobio Nobelovu nagradu. On je prvi dobitnik Nobelove nagrade za književnost iz Turske, a u obrazloženju švedske akademije nauka kaže se:

[Orhanu Pamuku] koji je, u potrazi za melanholičnim duhom svog rodnog grada, otkrio nove simbole sudara i prožimanja raznih kultura.[1]

– Stockholm, Švedska akademija, 12. oktobra 2006.

Sukob sa turskim vlastima

Pamuk je zbog svojih izjava da je nad Jermenima u Turskoj izvršen pogrom (tzv. Genocid nad Jermenima) i da se slično dešava i sa Kurdima danas došao u sukob sa turskom državom.Protiv njega je podignuta optužnica,a nacionalistički i fundamentalistički krugovi su ga optužili za izdaju.Sudski proces je,pod pritiskom svetske javnosti,okončan oslobađajućom presudom.Njegova izjava zbog koje je protiv njega podignuta optužnica glasi:

U ovoj zemlji [Turskoj, ndr] pobijeno je 30.000 Kurda i 1.000.000 Jermena, a niko se, osim mene, ne usuđuje da o tome govori[2]

– Orhan Pamuk

Nagrade i odlikovanja

Tijekom svoje književne karijere Pamuk je odlikovan sa brojnim nagradama i priznanjima. Najznačajnije su :

  • 1995 Prix France Culture (Francuska) za roman Crna knjiga ;
  • 2002 Prix du Meilleur Livre Etranger (Francuska) za roman Zovem se Crvena ;
  • 2002 Premio Grinzane Cavour (Italija) za roman Zovem se Crvena ;
  • 2003 International Dublin Literary Award (Irska) za roman Zovem se Crvena ;
  • 2005 Friedenspreis des Deutschen Buchhandels (Njemačka) ;
  • 2005 Prix Médicis étranger (Francuska) za roman Snijeg ;
  • 2006 Nobel Prize in Literature (Švedska) ;
  • 2006 Ordre des Arts et des Lettres (Francuska) ;
  • 2012 Oficir Legije časti (Francuska).

Dodijeljeni su mu brojni doktorati honoris causa iz akademija diljem svijeta: Freie Universität Berlin (2007), Universiteit van Tilburg (2007), Boğaziçi Üniversitesi (2007), Georgetown University (2007), Universidad Complutense de Madrid (2007), Università di Firenze (2008), American University of Beirut (2008), Université de Rouen-Normandie (2008), Universiteti i Tiranës (2010), Yale University (2010), Софийски университет Св. Климент Охридски (2011), Accademia di belle arti di Brera (2017), Санкт-Петербургский государственный университет (2017), Πανεπιστήμιο Κρήτης (2018). Također je počasni član više američkih akademskih ustanova.

Djela

Romani

  • Karanlık ve Işık, 1979.
  • Cevdet Bey ve Oğulları, Istanbul, Karacan Yayınları, 1982. Na srpskom : Dževdet-beg i njegovi sinovi, Beograd, Geopoetika, 2007.
  • Sessiz Ev, Istanbul, Can Yayınları, 1983. Na engleskom : Silent House, New York, Alfred A. Knopf, 2012.
  • Beyaz Kale, Istanbul, Can Yayınları, 1985. Prvo englesko izdanje : The White Castle, Manchester (UK), Carcanet Press Ltd, 1990, 1991; The White Castle, New York, George Braziller, 1991. Na hrvatskom : Bijeli zamak, Zagreb, Vuković & Runjić, 2001. Na srpskom : Bela tvrđava, Geopoetika, Beograd 2002.
  • Kara Kitap, Istanbul, Can Yayınları, 1990. Na engleskom : The Black Book, New York, Farrar, Straus & Giroux, 1994. Na srpskom : Crna knjiga, Geopoetika, Beograd 2008.
  • Yeni Hayat, Istanbul, İletişim Yayınları, 1994. Na engleskom : The New Life, New York, Farrar, Straus & Giroux, 1997. Na srpskom : Novi život, Geopoetika, Beograd 2004.
  • Benim Adım Kırmızı, Istanbul, İletişim Yayınları, 1998. Na engleskom : My Name Is Red, New York, Alfred A. Knopf, 2001. Na hrvatskom : Zovem se Crvena, Zagrebm, Vuković & Runjić, 2004.
  • Kar, Istanbul, İletişim Yayınları, 2002. Na engleskom : Snow, New York, Alfred A. Knopf, 2004. Na hrvatskom : Snijeg, Zagreb, Vuković & Runjić, 2006. Na srpskom : Sneg, Beograd, Geopoetika, 2007.
  • Masumiyet Müzesi, Istanbul, İletişim Yayınları, 2008. Na engleskom : The Museum of Innocence, New York, Alfred A. Knopf, 2009. Na srpskom : Muzej nevinosti, Beograd, Geopoetika, 2008. Na hrvatskom : Muzej nevinosti, Zagreb, Vuković & Runjić, 2009.
  • Kafamda Bir Tuhaflık, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2014. Na engleskom : A Strangeness in My Mind, New York, Alfred A. Knopf, 2015.
  • Kırmızı Saçlı Kadın, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2016. Na engleskom : The Red-Haired Woman, New York, Alfred A. Knopf, 2017.
  • Veba Geceleri, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2021.

Druga djela

  • Gizli Yüz, screenplay, Istanbul: Can Yayınları, 1992. [scenario za film Ömera Kavura]
  • İstanbul: Hatıralar ve Şehir, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2003. Na engleskom : Istanbul: Memories and the City, New York, Alfred A. Knopf, 2005. Na hrvatskom : Istanbul, Zagreb, Vuković & Runjić, 2006. Na srpskom : Istanbul, Beograd, Geopoetika, 2006.
  • Babamın Bavulu, İstanbul, İletişim Yayınları, 2007. [govor na dodjeli Nobelove nagrade]
  • Öteki Renkler, Istanbul, İletişim Yayınları, 1999. Na engleskom : Other Colors: Essays and a Story, New York, Alfred A. Knopf, 2007. [eseji]
  • Şeylerin Masumiyeti, Istanbul, İletişim Yayınları, 2012. [katalog za Muzej nevinosti]
  • Saf ve Düşünceli Romancı, İstanbul, İletişim Yayınları, 2011. Na engleskom : The Naive and Sentimental Novelist, Cambridge (MA), Harvard University Press, 2010. [eseji i književna kritika]
  • Manzaradan Parçalar: Hayat, Sokaklar, Edebiyat, Istanbul, İletişim Yayınları, 2010. [eseji]
  • Resimli İstanbul - Hatıralar ve Şehir, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2015. [memoari]
  • Hatıraların Masumiyeti, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2016.
  • Balkon, Istanbul, Yapı Kredi Yayınları, 2018.

Izvori

  1. (en) [to Orhan Pamuk] "who in the quest for the melancholic soul of his native city has discovered new symbols for the clash and interlacing of cultures.
  2. (en) Freely, Maureen (23. 10. 2005). „I stand by my words. And even more, I stand by my right to say them... (interview)”. Pristupljeno 07. 06. 2021.  : » a million Armenians and 30,000 Kurds were killed in this country and I'm the only one who dares to talk about it «

Spoljašne veze

Orhan Pamuk na Wikimedijinoj ostavi
  • (en) Stranica nobelprize.org : The Nobel Prize in Literature 2006, pristupljeno 07. 06. 2021.
  • (en) Ceremonija dodijele Nobelove nagrade 2006. Orhanu Pamuku (10. decembra 2006.). Video snimak od 1h 12' 37'' , pristupljeno 07. 06. 2021.
  • (en) Govor uoči dodijele Nobelove nagrade 2006. (10. decembra 2006.). Video snimak od 04' 51'' , pristupljeno 27. 07. 2021.
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Sully Prudhomme   1902. Theodor Mommsen   1903. Bjørnstjerne Bjørnson   1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre   1905. Henryk Sienkiewicz   1906. Giosuè Carducci   1907. Rudyard Kipling   1908. Rudolf Eucken   1909. Selma Lagerlöf   1910. Paul von Heyse   1911. Maurice Maeterlinck   1912. Gerhart Hauptmann   1913. Rabindranath Tagore   1915. Romain Rolland   1916. Verner von Heidenstam   1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan   1919. Carl Spitteler   1920. Knut Hamsun   1921. Anatole France   1922. Jacinto Benavente   1923. William Butler Yeats   1924. Władysław Reymont   1925. George Bernard Shaw

1926. – 1950.

1926. Grazia Deledda   1927. Henri Bergson   1928. Sigrid Undset   1929. Thomas Mann   1930. Sinclair Lewis   1931. Erik Axel Karlfeldt   1932. John Galsworthy   1933. Ivan Bunjin   1934. Luigi Pirandello   1936. Eugene O'Neill   1937. Roger Martin du Gard   1938. Pearl S. Buck   1939. Frans Eemil Sillanpää   1944. Johannes Vilhelm Jensen   1945. Gabriela Mistral   1946. Hermann Hesse   1947. André Gide   1948. Thomas Stearns Eliot   1949. William Faulkner   1950. Bertrand Russell

1951. – 1975.

1951. Pär Lagerkvist   1952. François Mauriac   1953. Winston Churchill   1954. Ernest Hemingway   1955. Halldór Laxness   1956. Juan Ramón Jiménez   1957. Albert Camus   1958. Boris Pasternak1   1959. Salvatore Quasimodo   1960. Saint-John Perse   1961. Ivo Andrić   1962. John Steinbeck   1963. Jorgos Seferis   1964. Jean-Paul Sartre2   1965. Mihail Šolohov   1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs   1967. Miguel Ángel Asturias   1968. Yasunari Kawabata   1969. Samuel Beckett   1970. Aleksandar Solženjicin   1971. Pablo Neruda   1972. Heinrich Böll   1973. Patrick White   1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson   1975. Eugenio Montale

1976. – 2000.

1976. Saul Bellow   1977. Vicente Aleixandre   1978. Isaac Bashevis Singer   1979. Odiseas Elitis   1980. Czesław Miłosz   1981. Elias Canetti   1982. Gabriel García Márquez   1983. William Golding   1984. Jaroslav Seifert   1985. Claude Simon   1986. Wole Soyinka   1987. Joseph Brodsky   1988. Naguib Mahfouz   1989. Camilo José Cela   1990. Octavio Paz   1991. Nadine Gordimer   1992. Derek Walcott   1993. Toni Morrison   1994. Kenzaburō Ōe   1995. Seamus Heaney   1996. Wisława Szymborska   1997. Dario Fo   1998. José Saramago   1999. Günter Grass   2000. Gao Xingjian

2001. – 2024.

2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul   2002. Imre Kertész   2003. J. M. Coetzee   2004. Elfriede Jelinek   2005. Harold Pinter   2006. Orhan Pamuk   2007. Doris Lessing   2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio   2009. Herta Müller   2010. Mario Vargas Llosa   2011. Tomas Tranströmer   2012. Mo Yan   2013. Alice Munro   2014. Patrick Modiano   2015. Svetlana Aleksijevič   2016. Bob Dylan   2017. Kazuo Ishiguro   2018. Olga Tokarczuk3   2019. Peter Handke   2020. Louise Glück   2021. Abdulrazak Gurnah   2022. Annie Ernaux   2023. Jon Fosse

1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima.   2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije.   3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
  • p
  • r
  • u
Zlatna naranča za najbolji scenario
  • Vedat Türkali (1965)
  • Erol Keskin-Haldun Dormen (1966)
  • Erol Günaydın-Erol Keskin (1967)
  • Türkan Duru (1968)
  • Türkan Duru (1969)
  • Sadık Şendil (1970)
  • Bülent Oran (1971)
  • Sadık Şendil (1972)
  • Hamdi Değirmencioğlu (1973)
  • Sadık Şendil (1974)
  • Yılmaz Güney (1975)
  • Umur Bugay (1976)
  • Vedat Türkali (1977)
  • Umur Bugay (1978)
  • Onat Kutlar-Ömer Kavur (1979)
  • Başar Sabuncu (1980)
  • Tuncel Kurtiz-Nurettin Sezer (1981)
  • Yavuz Turgul (1982)
  • Fehmi Yaşar (1983)
  • Bilge Olgaç (1984)
  • Muammer Özer (1985)
  • Yavuz Turgul (1986)
  • Yavuz Turgul (1987)
  • Feride Çiçekoğlu (1989)
  • Süheyla Acar Kalyoncu (1990)
  • Orhan Pamuk (1991)
  • Macit Koper (1992)
  • Yavuz Turgul (1993)
  • Nuray Oğuz (1994)
  • Aykut Tankuter-Artun Yeres (1995)
  • Derviş Zaim (1996)
  • Barış Pirhasan (1997)
  • Turgut Yasalar (1998)
  • Zeki Demirkubuz (1999)
  • Fatih Altınöz (2000)
  • Handan İpekçi (2001)
  • Nuri Bilge Ceylan (2002)
  • Ömer Kavur-Macit Koper (2003)
  • Uğur Yücel (2004)
  • Nilüfer Güngörmüş-Reha Erdem (2005)
  • Önder Çakar (2006)
  • Semih Kaplanoğlu-Orçun Köksal (2007)
  • Ben Hopkins (2008)
  • Onur Ünlü (2009)
  • İlksen Başarır-Mert Fırat (2010)
  • Emre Kavuk (2011)
  • Hüseyin Tabak (2012)
  • Zeynep Dadak & Merve Kayan (2013)
  • Onur Ünlü (2014)
  • Tolga Karaçelik (2015)
  • Ümit Köreken (2016)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati